U prostorijama Hrvatskog liječničkog zbora 23. listopada 2009g. u organizaciji Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskog društva za kardiotorakalnu kirurgiju i anesteziju organiziran je simpozij o transplataciji torakalnih organa. Petak jutro, jedan prohladan kišni jesenski dan, sudionici simpozija su počeli lagano pristizati, a docent Vedran Ćorić (predsjednik Hrvatskog društva za kardiotorakalnu kirurgiju i anesteziju) je ljubazno dočekivao uzvanike u atriju dvorane Hrvatskog liječničkog zbora. Slijedila je registracija sudionika uz kavu i pecivo dobrodošlice. Minuta za minutom dvorana se sve više punila, pristigli su brojni hrvatski uvaženi liječnici sa područja kardiologije, kardiotorakalne kirurgije i anestezije, kao i drugi dragi gosti. Nakon uvodnog pozdrava docenta Ćorića svima prisutnima, docent je pozvao 18 godina staroga Antonia da ispriča svoju priču.
“ Ja sam Antonio imam 18g., kada sam imao 14g. jako sam se razbolio, moje srce je bilo jako bolesno i trebao sam novo srce. Tada sam uz pomoć transplatacijskog tima KBC Zagreb dobio priliku za novi život. Ovim putem se želim u ime moje obitelji i svoje vlastito zahvaliti svima koji su sudjelovali u tom velikom pothvatu. Također im želim poručiti da i dalje nastave predano raditi taj plementi posao s isto toliko ljubavi i žara kao i do sada.”
Nakon tih uvodnih riječi Antonija koje su vidno dirnule srca ljudi u dvorani uslijedio je stručni dio simpozija, prvo predavanje je održao prof. Husedžinović u kojem nam je govorio o održavanju vitalnih funkcija donora, zatim nas je dr. Stoić upoznala s ulogom koordinatora u transplantacijskom programu srca. Docent Ćorić nas je vratio u povijest transplatacije i osvrnuo se na transplantaciju torakalnih organa danas, te je iskoristio priliku i predstavio priručnik “Transplatacija torakalnih organa” čiji je i glavni autor. Treba napomenuti da je priručnik izraden prema smjernicama Eurotransplanta i za sada je jedni takav. Namjenjen je širem krugu medicinskih djelatnika (od specijalista pa sve do sestrinskog osoblja) isto tako i običnim ljudima jer su na vrlo jednostavan način definirana pravila koja se primjenjuju pri selekciji davatelja, odabiru prikladnih kandidata za transplataciju, te pravilima kako najbolje skrbiti o bolesnicima nakon uspiješno obavljenog postupka.
Poslije kratke pauze u salonu Hrvatskog liječničkog zbora nastavljeno je s predavanjima. Prof. Miličić nam je govorio o liječenju završne faze zatajenja srca, a prof. Biočina nas je upoznao s mehaničkom cirkulacijskom potporom u transplantaciji srca i pluća, osvrnuvši se na poslijednja dostignuća u svijetu. Od prof. Slobodnjaka smo saznali da se čeka uređenje op. sala i intezivnih jedinica na Bolnici za plućne bolesti Jordanovac i edukacija liječnika i drugoga osoblja u Beču, te se planira nastaviti program transplatacije pluća i kod nas, (naime naši bolesnici se za sada liječe u Beču). Vrijeme je brzo letjelo došlo je vrijeme ručka, stoga je docent Ćorić kao domaćin pozvao sve na ručak u salon Hrvatskog liječničkog zbora.
Nakon dobrog ručka i kavice, sudionici su se ponovno preselili u dvoranu, gdje su popodnevni dio simpozija otvorili dr. Rudež i dr. Janevski koji su govorili o kirurškim postupcima pri transplantaciji srca odnosno pluća, te su vrlo lijepo objasnili način i metode transplatacije istih, tako da je nekome tko ne operira isto tako bilo jasno kako se transplatacija radi. Uslijedila su završna predavanja prim. Rajsman i prim. Kolarić o ranom postoperativnom liječenju transplantiranog srca i transplantiranog pluća. Završetak je pripao dr. Bušić glavnom kordinatoru za transplataciju organa u Hrvatskoj. Ona se osvrnula na Hrvatsku u Eurotransplantu, koja zauzima sredinu po uspješnosti. Doktorica je ukazala na moguća poboljšanja, pogotovo u prepoznavanju donora.
Ovim putem želio bih u ime docenta Ćorića i svoje osobno zahvaliti se još jednom svima koji su došli i uljepšali ovaj simpozij, kao i svima ostalima koji su djelovali u pozadini i omogućili tehničku provedbu simpozija, djelatnicima Klinike za kardijalnu kirurgiju specijalistima, specijalizantima na čelu s profesorom Bojanom Biočinom, kao i medicinskim sestrama na čelu s gospođom Renatom Habeković koje su se čitav dan kao marljive pčelice brinule za goste simpozija. Možda za kraj jedna misao s predavanja prof. Slobodnjaka, da bi svaka bolesna osoba koja čeka transplataciju živjela, jedna zdrava mora umrijeti.
Stjepan Ivanković, dr med.